27 milijuna tona nanoplastike: opasnost za more i ljude!

27 milijuna tona nanoplastike: opasnost za more i ljude!

Zabrinjavajuća količina plastičnog otpada u sjevernom Atlantiku dovela je do intenzivnih istraživanja posljednjih godina. Nedavna studija koju su proveli istraživači u Helmholtz centru za istraživanje okoliša u Leipzigu i Nacionalnom oceanografskom centru u Southamptonu pokazuje da se procjenjuje da postoji oko 27 milijuna tona nanoplastike u gornjem dijelu sjevernog Atlantika. Ovo otkriće objavljeno je u uglednom časopisu “Nature”, kako izvještava Tagesspiegel.

Nanoplastika, koja nastaje raspadom većih plastičnih predmeta poput boca i vrećica, nije opasna samo za okoliš, već i za morske organizme. Melanie Bergmann (AWI) naglašava da te sićušne čestice mogu prodrijeti u veći broj organizama i njihova tkiva, što dovodi do ozbiljnih promjena na staničnoj razini. Ono što posebno zabrinjava je da su koncentracije nanoplastike u obalnim područjima i do tisuću puta veće nego na otvorenom moru. To bi moglo imati dalekosežne učinke na morski ekosustav.

Zdravstveni rizici za život u moru

Studija identificira neke od opasnosti povezanih s nanoplastikom. To uključuje zastoj u rastu, reproduktivne probleme, fiziološki stres i poremećaje imunološkog sustava u vodenim organizmima. Drugi problem je štetan učinak nanoplastike na kloroplaste algi, što bi moglo smanjiti brzinu fotosinteze. To bi moglo smanjiti unos CO₂, što bi moglo dodatno pogoršati globalno zatopljenje, kao što Geo ističe.

Ključni rezultat studije pokazuje da podaci mjerenja dolaze s dvanaest lokacija u sjevernom Atlantiku. Istraživači su otkrili različite koncentracije: u prosjeku je 25 mg nanoplastike po kubnom metru vode izmjereno blizu obale, dok je samo 7,5 mg zabilježeno na dubini od 1000 metara. Ovo sugerira da su vode blizu površine više kontaminirane od dubokih voda. Samo je polietilen tereftalat (PET) otkriven u dubokom moru, ali ne i široko korišteni plastični polietilen (PE) i polipropilen (PP).

Potreba za političkim djelovanjem

Hitnu potrebu za političkim mjerama za smanjenje problema plastike naglašava Martin Wagner (NTNU). Unatoč spoznajama o razmjerima problema nanoplastike, potreba za istraživanjem i dalje je velika, posebice u pogledu bioloških učinaka ovih čestica. Mark Lenz (Geomar) upozorava na lošu situaciju s podacima o nanoplastici, što otežava potpunu procjenu situacije.

Ovi novi uvidi u distribuciju i opasnosti od nanoplastike u sjevernom Atlantiku značajno pridonose našem razumijevanju globalnog onečišćenja plastikom i naglašavaju hitnost poduzimanja hitnih mjera za zaštitu i očuvanje morskih ekosustava.