Alarmantna studija: Nevidljiva nanoplastika prijeti našim oceanima!
Nova studija pokazuje alarmantne razine nanoplastike u sjevernom Atlantiku, koja predstavlja značajnu prijetnju morskom okolišu.

Alarmantna studija: Nevidljiva nanoplastika prijeti našim oceanima!
Alarmantna studija Helmholtz centra za istraživanje okoliša (UFZ) iz Leipziga otkrila je nova saznanja o nevidljivoj opasnosti nanoplastike u oceanu. Istraživanje koje vodi Dušan Materić pokazuje da bi količina nanoplastike u oceanima mogla biti mnogo veća nego što se mislilo. To bi moglo imati ozbiljne utjecaje na život u moru i klimu, kako izvještava utopia.de.
Mjerni podaci dolaze s dvanaest lokacija u sjevernom Atlantiku, koje su bile blizu obale i u dubokom moru. Iznenađujuće, otkriveno je da bi masa nanoplastike mogla premašiti masu vidljive plastike i mikroplastike. Procjenjuje se da je količina nanoplastike u gornjem vodenom sloju sjevernog Atlantika oko 27 milijuna tona, što je ekvivalentno količini makro- i mikroplastike u cijelom Atlantiku.
Metode istraživanja
Istraživači su razvili novu metodologiju za analizu uzoraka vode pomoću masenog spektrometra. Ova tehnika omogućuje prepoznavanje kemijskih otisaka prstiju na plastici. U uzorcima su otkriveni polietilen tereftalat (PET), polistiren (PS) i polivinil klorid (PVC). Zanimljivo je da nisu pronađene nanočestice izrađene od polietilena (PE) ili polipropilena (PP). Kontaminacija nanoplastikom bila je značajno veća u višim slojevima vode nego u dubinama oceana, a obalne vode imale su veće koncentracije od otvorenog sjevernog Atlantika, kao što science.de priznaje.
Prikupljeni uzorci pokazali su da je na dubini od 10 metara prosječno bilo 18,1 mg/m³ nanoplastike, dok je u obalnim područjima ta vrijednost porasla na 25 mg/m³. Na dubini od 1000 metara vrijednosti su bile 13,5 mg/m³ unutar suptropskog strujnog vrtloga i 7,5 mg/m³ izvan njega.
Učinci na ekosustav
Znanstvenici upozoravaju na potencijalne opasnosti koje nosi nanoplastika. Melanie Bergmann s Instituta Alfred Wegener ističe da plastični otpad ima značajne negativne učinke na život u moru, uključujući usporavanje rasta i poremećaj imunološkog sustava. Osim toga, nanoplastika može smanjiti brzinu fotosinteze algi, što bi moglo dodatno pogoršati globalno zatopljenje, naglašava Katsiaryna Pabortsava iz Nacionalnog oceanografskog centra. Nedostatak znanja o učincima nanoplastike je značajan jer je identifikacija i analiza tih malih čestica u uzorcima iz okoliša izazovna.
Rezultati ove studije naglašavaju razmjere onečišćenja oceana nanoplastikom i hitnu potrebu za djelovanjem u borbi protiv onečišćenja plastikom. Postojeću nanoplastiku nije lako ukloniti, zbog čega su potrebne preventivne mjere za smanjenje onečišćenja plastikom. Razmjeri kontaminacije i njezine posljedice za morski ekosustav izazivaju ozbiljnu zabrinutost među znanstvenicima.